Kako nauka odgovara na životne izazove
Tok našeg života bio je izazvan, od kojih mnogi potječu od bolesti, među kojima tri vrste bolesti imaju puno veze s ljudima.
Prva je kardiovaskularna bolest. Studije su otkrile da će lipoproteini male gustine koji uzrokuju kardiovaskularne plakove i receptore biti endocitozirani nakon endocitoze. Nakon endocitoze, čestice masti niske gustine će se razgraditi, a receptori će se vratiti na površinu ćelije da se obnove. Uvlačenje novog lipoproteina male gustine u ćeliju, smanjujući na taj način štetni lipoprotein male gustine za ljudsko tijelo. 1985. godine Goldstein i Brown, dva naučnika (ujedno i postdoktorski supervizor Wang Xiaodonga), dobili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkrivanje receptora za lipoprotein male gustine.
Druga stvar o kojoj razgovaramo je nova zora liječenja raka, koja je" imunoterapija" koje ste čuli mnogo puta. Najpoznatiji primjer ove imunoterapije bio je 20. kolovoza 2015. Bivši američki predsjednik Carter objavio je svima kojima je stalo do njega da je uznapredovao melanom, a u tom su trenutku u mozgu već postojala 4 tumora od 2 mm. Evo, proširilo se i on misli da mu je ponestalo vremena. Međutim, samo 3 mjeseca kasnije, 6. decembra 2015., ponovo se pojavio pred svima, govoreći ljudima da su molekularnom terapijom 4 tumora u njegovom mozgu potpuno izgubljena.
Treća je neurodegenerativne bolesti. Šteta je što ljudska bića uopće ne znaju uzrok bolesti. Iako vam mogu reći puno teorija, podataka i prakse, mi znamo samo o čemu se radi. Danas 47 miliona ljudi u svijetu pati od ove bolesti. Procjenjuje se da će se 2050. godine novi pacijent pojaviti svake 3 sekunde, a mi ćemo imati više od 130 miliona ljudi koji pate od njega.
Kognitivni život ima granice
Dao sam primjere kardiovaskularnih bolesti, raka, Alzheimerove bolesti i na kraju prešao u mozak. Ne' recite da mi' ne znamo uzrok Alzheimerove' Takođe' ne znamo mnogo o tako misterioznom organu kao što je mozak. U osnovi možemo reći da' ne znamo ništa. Iako imamo vrlo dobar model učenja i pamćenja, možemo simulirati proces učenja i pamćenja, ali je li to istina? Zaista ne znamo.
Čak mislim da je potencijal nervnog impulsa koji bilježe naši električni signali samo prikaz, a ne nužno suština učenja i pamćenja. Zašto? Jer mi smo zaista takvo biološko ljudsko biće, gomila atomskih ljudi koji razumiju život.
Ali uprkos tome, još uvijek moramo razmišljati o tome, u ovom svijetu super mikro svijet određuje mikro svijet, a mikro svijet određuje makro svijet. Šta smo mi ljudi? Ljudska bića su pojedinci u makro svijetu, tako da našu suštinu mora odrediti mikro svijet, a zatim super mikro svijet. Ne sumnjam da sam Schrödingerova jednadžba, životni oblik i energetski oblik, ali ne znam kako riješiti ovu jednadžbu, ne znam kako nastaje razmišljanje, ništa više. Vjerujem, a trebali biste vjerovati i da se svako od nas ne sastoji samo od gomile atoma, već i od gomile čestica.
Pa je li nauka da slijepi poznaju svijet poput slona? To mora da je nauka. Ono čega se svi dotaknu je stvarno, i svi oni postoje objektivno, vidljivi su i opipljivi, pa tako i mi sada.' samo što mi' ne znamo jesmo li slonu&# 39 dodirnuli leđa, rep ili uši. Mislim da je granica ljudske spoznaje to što jesmo gomila atoma, mi smo u makro svijetu, ali želimo vidjeti super mikro svijet kroz dva svijeta. To je najljepši i izuzetno divan svijet.